NEVERE SIBENSKOG KRAJA

Nevere 

Gdje da se nocas skolonim

Kad I nebo place 

Kad sliku tvoju vidim

I sat sa zida stat ce 

 

Kad nevere tuku

u tvom zavicaju

Ti uvijek svoj, na svoju ruku

po starom obicaju 

 

I nevere nece ti zamirit

Jer si posa na nebo se pomirit

I nevere zatvorit ce skure

Ka i uvik u vrime

mrtve ure 

Sta jos da recem 

A da nije se reklo

Sve tvoje nama vridi

A'l  vrime je isteklo

 

Kad nevere stanu

Na moru I u kraju 

Sve tebi virni ljudi 

Tvoje verse znaju  

 

 

 

  Nevere Sibenkog kraja

 

Jedno popodne moja kcer Ema i zena Sandra odu na kupanje, a ja sjednem ,napisem ove stihove I uglazbim pjesmu za Arsena.Nekako se samo dogodilo, kao sa pjesmom - Stari moj,koju sam posvetio svom ocu. Glazba I  stihovi su nastali u isto vrijeme. Iznenadilo me kad sam vidio kasnije u jednom intervju-u od Arsena, da je rekao da je kao mlad bio nevera. Kao da sam pogodio naziv pjesme u sustini.

 

Nevere su inace vjetrovi u Dalmaciji , pa prvo imate neverin, I slabiji vjetar, koji se kasnije moze pretvoriti u opak i vrlo neugodan vjetar na moru i u kraju. Takav je bio I Arsen. Od blagog, mogao se pretvoriti u vrlo ostrog i teskog covjeka. Generacijski, mozda je sve to povezano sa mentalitetom Sibenskog kraja. Takav je bio i moj otac, a ponekad ( iako za nekog mana, a za nekog vrlina) to primjetim i  kod sebe. Pisati Arsenu pjesmu, a da se dotakne njega, imate veliku odgovornost. Kako napisati stihove covjeku koji je napisao 30 knjiga pjesama, toliko glazbe, za film, teatar, djecu, sebi, drugima...

 

Moje nevere su nesto sto se dogodi u trenu, il je imate il je nemate.Moja Ema je bas neki dan gledala djeciji film Vlak u snjegu,i uvijek pjeva pjesme iz tog filma, koji je pisao njen dida Arsen. Pogledati Glembajeve ili film  - U registraturi uvijek nam je posebno drago. Arsen ima dvije unuke, jedna je Lu, a druga je moja Ema. Kako bi ih on zvao od milja- moje unuke dvije- unuke A I B, moje tuke dvije.Mogao bi knjigu naspisati o tom covjeku, koji je po meni zaduzio Hrvatsku kulturu svojom glazbom i opusom svega sta je radio. Imao sam privilegiju biti mu zet, bolje ga poznavati.Razgovarali bi smo u kulturi i svemu vezano za art i glazbu. Tada biste imali svu pozornost svijeta.Jedino tada. Generacije Aresna i moga oca su posebne. Posebene su, jer prije svega ,citale su se knjige,umjetnost je bila vazna, kroz cijeli period skolovanja, odrastanja itd..Glazbeni zanat se tesao, radilo se , natupalo se, pisali se stihovi,  glazba. Pa covjek i najbolje napise u dobi od 25 do 30 rekao bih, kasnije je nadogradnja, literaralna I glazbena prosirenja, iskutstva itd..Postaje rutina. Umjetnicka rutina. Mozda jos moje generacije i nesto mladje, imaju tu srecu odrastanja, zdravog odrsstanja bez ove prebrze tehnologije.

 

Kada bih upitao Arsena, - dali je vidio sebe na youtube- odgovorio bi- imam samo parlafon, na koji se javljam i ne otvaram vrata  nikom.  Kad bih razgovarali o sportu, rekao je ,, bolje mi bolovat nego skijat,,  pa sta ja imam sa skijanjem ( haha) . Ili kad bi gledali rukometnu ,nasu, reprezentaciju koja igra finalnu utakmicu protiv francuza- rekao bi u jednom momentu- oni nama uzmu loptu kad nam je najpotrebnija,,.. hahah..  a Emici – Emice zlato, znas ono o Crvenkapici, pa vuk je pojeo i baku i crvenkapicu...haha, I takvih duhovitih dosjetki bilo je prepuno, kao i kod moga oca, koji je bio prebrz da ti odgovori na bilo koje pitanje.i to bi bio najbolji i namudriji moguci odgovor u sekundi. 

Nevere, bas te Nevere iz Sibesnkog kraja I  sa mora, zatvorit ce skure, ka i uvik u vrime mrtve ure. A mrtve ure , ( za onog ko nezna) su vam popodnevni sati, kad stariji ljudi idu leci i odmoriti nakon rucka, bas kao-  didovi moje Eme...  

Procitajte kolumnu: Konverzacija

Procitajte kolumnu: Dino Dvornik