Interview s Bozom Vrecom

Chicago: Publika na nogama, uz ovacije i veliki aplauz  ispratila naseg umjetnika s pozornice

Oktobar 29, 2018 | Autor:Alma Johnson

 Bozo Vreco je zavrsio turneju na americkom kontinentu, u Chicagu, uz ovacije i gromoglasni pljesak. Koncert je bio "SOLD OUT", bas kao i u drugim gradovima Amerike i Kanade, u kojim je ovaj umjetnik nastupao.  Sevdah s prizvukom blues, jazz i soul nota, scenski pokreti, ekstravagantne haljine...sve to i vise, bilo je upakovano u pravu poslasticu za ljubitelje umjetnosti. Da muzika ne poznaje granice je i cinjenica da je u publici, osim ljudi porijeklom s nasih podrucja, bilo podjednako i Amerikanaca koji su uzivali u sevdahu. 

Bio je ovo jos jedan kulturni dogadjaj, u organizaciji Pure Live Music  i menadzera Acy Marsenica, koji zasluzuje sve pohvale.

Bozo Vreco je na sceni iskren, sarmantan i neposredan sa publikom kao pravi profesionalac, a to ljudi prepoznaju.

U visokim potpeticama i crnoj haljini plesao je tako spretno ,da bi mu mnoge dame pozavidjele na gracioznosti, eleganciji i tankom stasu.Taman kad shvatis kakav je talent na sceni, on te iznenadi jos vise.

Iz njega isijava dobra energija, a svojim prekrasnim glasom nikog ne ostavlja ravnodusnim.

Iz publike se culo “Bozo, mi te volimo…”, aplauzi i ovacije koje su srusile sve barijere!

Cak i onih muzeva, koji su dosli u pratnji svojih supruga, zbog mira u kuci!

Zovu ga Princ Sevdaha. Nastupa sirom svijeta s najpoznatijim muzicarima! U relativno kratkoj karijeri stigao je i do Brodveja! Bozo pomjera granice i u dijaspori. A to je velika stvar!

U njegov kaleidoskop upleli se i zakleti protivnici svega sto on predstavlja.Grandiozno tapsu, ozarenih lica!

Bozo je umjetnik! On je sloboda, on je ljubav, on je hrabrost!

Njegova publika ga voli, stiti, place pred njim ali i skupa s njim.

 Ispovijedaju mu svoje najdublje tajne koje ih tiste, kaze mi.

Strpljivo se slika sa svima koji ga cekaju, brizno ih slusa, daje im komad svoje duse.

Ne stedi se.

Ko je Bozo Vreco i odakle mu tolika ljubav i energija koju nesebicno dijeli svima oko sebe? Magistar arheologije, Sevdah pjevac, umalo Kostana, pisac koji razmislja da uplovi i u dizajnerske vode. Umjetnik "andjeoskog glasa, koji dotice srce i miluje duse", kako ga je opisao New York Times.

Nema TV prijemnik u svom stanu. Radije cita knjige i stvara, kaze.

Zna da napravi pitu od "pravih jufki" i za to ima dokaz na svom Instagram profilu.

Kako neko tako mlad voli sevdah a izgleda kao da je sada dosao iz buducnosti?

Njegov  peti album "Melek" izdat u Croatia Record  je jedan od pet najprodavanijih u Hrvatskoj, a i sire.

Rodio se 1983. godine u Foci. Odrastao je uz majku i sestre. Bez oca je ostao veoma rano.

Djetinjstvo je proveo u svom micro svijetu od kojeg je napravio macro svijet, kako kaze.

Provincijska sredina nije tolerisala njegove razlike, ali je zato imao ogromnu podrsku i ljubav svoje majke.

U ratu je na surov nacin izgubio prijateljicu, kojoj je posvetio pjesmu Elma.

Oteo je taj stravican cin od zaborava i smjestio u svoje rime. Da se nikada, nikom ne ponovi!

“Rasla mi je dunja

Na sred Džehenema

Umrla je lijepa Elma

Od verema"

Zavirili smo dublje u njegovu dusu i pitali ga ono sto vas je najvise interesovalo.

Poslije koncerta u Chicagu, sjedimo u prostorijama Old Town School of Folk Music i caskamo, kao da se znamo godinama.

Sta bi porucio onom malom djecaku iz Foce, koji si nekada bio?

“Moras da budes ili na jednoj ili na drugoj strani: ili kukavica ili hrabar covjek. Ja sam vjerodostajan i zivim tu moju hrabrost, ne glumim i to se vidi. Ne libim se da pokazem ni tu zensku stranu, ali ni musku i one se kod mene prozimaju. Dakle, negdje su u potpunoj harmoniji.

 Imas samo jedan, kratak zivot. Ako ne napravis takav jedan izbor, da se opredjelis za hrabrost da ti bude vodilja, onda je tvoj zivot potpuno promasen, pogresan i tudji. To nije tvoj zivot…”

Sve sto danas zivi i radi je jedan savrsen scenario o kom je , kaze, uvijek mastao kao djecak.

Kako  da bude prihvacen takav kakav jeste, da se ne mora prilagodjavati konzervativnoj sredini, nikakvim kodeksima i pravilima.

Da bude potpuno slobodan, umjetnik. 

“Cak sta vise, zavrsio sam arheologiju a bavim se tim honorarno. Zelim reci koliko je bitno pronaci svoj smisao zivota, a ja sam ga pronasao sa svojih 26 godina. To je neka blagodat od Boga. Negdje me je, zapravo, sevdah spasio…da znam sta zelim i kako da pomognem i drugima, jer ja kroz svoje koncerte puno pomazem drugima. Znaju da sam ja osoba od povjerenja i da mi mogu reci najdublje stvari.

Tako da sam im zapravo kao neki medij sa stvarnim svijetom i onim unutarnjim, koji oni kriju samo za sebe i ne mogu ga oziviti ili doziviti na pravi nacin.

Tako,  zivjeci taj zivot, ovakav kakav jeste, stvarno sam sretan i zahvalan Bogu,  sto mi je dao tu hrabrost...u nekim trenucima sam rekao: Boze uzmi moj zivot u svoje ruke, jer ja , zaista, ne mogu da dodjem do prave odluke. Ne znam kuda dalje, ni lijevo ni desno…”, iskreno mi prica o teskom periodu.

Trazio si neki znak?

“Sigurno je da nesto ima sto upravlja nasim zivotima , ali je puno do toga sto mi sami ucinimo”, kaze da je prosao kroz torturu i trnje, ali nikada nije posumnjao ili odustao od svog sna, sve dok se on nije ostvario i "evo, vidjela si, kako to  zapravo izgleda danas.”, kaze ponosno. 

Ipak, ne mogu a da mu ne kazem da po mom misljenju, on jos uvijek nije dodirnuo svoj "full" potencijal, jer njegov "andjeoski  glas" ga vodi sigurnim putem ka velikom, svjetskom uspjehu. 

Gdje se vidis u buducnosti, za nekih, recimo pet godina?

“Negdje ide tim korakom, jer sam ja svoj zivot posvetio samo muzici , dakle tu nema vise prostora ni za sta drugo, nikakva druga preusmjeravanja. Samo muzika u fokusu i naprosto kada nista ne trpi na tom putu, onda dolaze i rezultati.”, slaze se Bozo.

Dok prica, primjecujem da se u njegov styling odlicno uklapaju tetovaze, koje su ispisane arapskim slovima, a kroz otvor haljine vidi se simbol Hamza ili Fatimina ruka, koja je zastupljena u svim vecim religijama.

O cemu pricaju tvoje tetovaze?

“To su zapravo sve hamajlije, imena Boga, andjela... Dakle, ja vidim svoje tijelo kao knjigu talismana. Sve sto je na meni je dio tradicije, nasih obicaja, nesto sto je kulturolosko blago, dio necega misticnog, spiritualnog, , duhovnog sa naseg podneblja i sire, tako da ja sve to spajam u jednu cjelovitu pricu. To sve ide skupa sa muzikom koju stvaram ",objasnjava mi.

Ne mogu da se otmem utisku da se njegova zenska i muska energija  prozimaju bas tu, ispred mene.

Ima vrlo istancan ukus u odjevanju. Haljine koje nosi na sceni ali i u privatnom zivotu dizajnira sam.

Zelim da okrenem ovaj razgovor u veselom, pomalo luckastom smjeru. Dajem mu sansu da nas jos vise ocara u kratkim odgovorima, koje sam mu pripremila...i on, naravno, prihvata odmah zabavu. 

Kada bi mogao sebe da opises kao jednu od glumica iz kultne serije "Sex and the City" , koja od njih  bi predstavljala tvoju zensku energiju?

“Sigurno bi to bila Carrie Bradshaw”, kaze Bozo, s osmjehom.

 

Sta te je najvise nasmijalo u komentarima na internetu i u novinama o tebi?

"To sto su me povezali sa svim mojim prijateljima, pa cak i onim ozenjenim", simpaticno odmahne rukom, kao da zeli reci "nonsense".

 

Omiljeni film?

“Klavir” (The Piano, op.aut.)

 

Koji grad ti se najvise dopada u Americi?

"New York i energija koja se osjeca u tom gradu." 

 

U kojoj eri bi volio da zivis?

"Dvadesetih godina u romanticnom Parizu."

Kada bi mogao da sa sobom povedes svoju majku i sve ljude koje volis, gdje bi se preselio u buducnosti? 

"Negdje toplo, Evropa... hm, mozda Madrid, Lisabon...Berlin ili Pariz..."

Da mozes da izaberes samo jednu poznatu osobu koju bi pozvao na veceru, koja bi to osoba bila?

"To bi bila ona prekrasna glumica...jao, ne mogu da se sjetim...cekaj, tako divna i elegantna...Da, Cate Blanchet! Definitivno, s njom."

Vec je kasno i Bozo sutra putuje svojoj majci u zagrljaj, u svoju Bosnu.

Rastajemo se uz jednu zajednicku fotku.

Poklanjam mu svjetlucave kristalcice napunjene pozitivnom energijom s njegovog koncerta,

sa zeljom da im nadje mjesto u svom stancicu i da ga zauvijek stite.

Izlazim iz zgrade Old Town School of Folk Music, gdje smo prisustvovali jednoj od najljepsih veceri sevdaha u Chicagu i razmisljam... Mi, koji smo tinejdzerske godine proveli uz Hit meseca i Dubravku Markovic, nismo rasli uz sevdah.Bila je to muzika, koju su slusali nasi roditelji i "stariji" od njih...ne bas nas "cup of tea."

Umalo da izgubimo dragocjenu sevdalinku, riznicu tuznih stihova o neuzvracenim ljubavima. Bozo je to prepoznao i svojim talentom sacuvao sevdah. Priblizio ga mladim ljudima sirom svijeta, a ipak zadrzao tradicionalne vrijednosti u pjesmama.

Pomislih, "ima nas raznih cvjetica u Bozjoj basti, ali ipak, ovom svijetu treba vise meleka*, poput naseg Boze..."

Story: Pink Planer

Photo credit: Bozo Vreco privatna arhiva, Pure Live Music & Nicholas Milano

*(tur. andjeo, op.aut)

 

Alma Johnson

Ima cast biti MAJKA jednog divnog djecaka. Njeno krzneno stvorenje  (pas) misli da je ona savrsena. Ona, znajuci koliko je to daleko od istine, cesto mu servira palacinke s kikiriki puterom. Da se zahvali.

Feministkinja koja ljeti voli da nosi cvjetne, boho haljine, a nekada zna da obuje i potpetice…mada joj je najljepse kada je bosonoga…ili u starkama.

 

Trenutno sa svojom porodicom zivi i radi u Americi. Kada je pitaju odakle je, jos uvijek kaze iz Jugoslavije…