ALEN SLAVICA JE DAO SRCE I DUSU SANDRI I EMI: POVRATAK U LOS ANGELES

Pise: A Johnson/ Mediji//Intervju///15.Novembar.2016

PP:Svi Vas pamtimo kao veliku zvijezdu iz vremena ex -Jugoslavije. Kakva su vasa sjecanja iz tog doba?

AS: Ljepa vremena za glazbu, kvaliteta prije svega. 1980-tih sam u suradnji sa DJ. Jusicem i  DJ. Novkovicem snimio 11 albuma. Prodavao u zlatnoj, platinastoj nakladi. Od 90-te radim sam, pa sam autor svoja 3 albuma i 20-tak singlova...Turneje, festivali, promocije... Zivila se glazba. Imam tu srecu da su mnoge pjesme iz tog vremena ostale u eteru. Moja osobna karta " Dao sam ti dusu " se prenosi na nove generacije.Vise milionski klikovi na you tubu nekih pjesama, govore da se radi o glazbi koja ostaje. Danas kad odem u bilo koji dio ex zemlje, ljepo je vidjeti ljude koji pamte stare pjesme, al' prate i novo sto radim. Dobar dio pjesama je  izaslo na Zlatnoj duploj kolekciji i Ljubavnoj kolekciji Croatia recorda. Na zalost nema vise velikih turneja, al' i na jednu ruku bolje, jer sam otac kceri Eme. Da sam postao otac kojim slucajem 80-tih.. propustio bi sve u razvoju svoje kceri... Nisam bio doma nikad. Sada odem na vikend  nastupiti negdje i vratim se prvim avionom nazad.

 

PP: Zivite u Californiji sa svojom porodicom. Kako izgleda jedan vas dan?

AS: U LA-u nastojis zivjeti u nekom svom kvartu i ritmu. Sve nam je u krugu od 10 milja…Vrtici, skole, parkovi, razne aktivnosti za dijete, prijatelji… Biras stanovanje po boljoj skoli.Tako smo u ljepom kvartu, sigurnom, okruzeni dobrim susjedima i ljudima.. Dijete diktira ..  Manje je vremena za knjigu, film, koncert,izlozbu,.. Dok je Ema u predskolskom do podne, imam vremena za sebe…  kasnije je vec teze nesto ozbiljnije raditi jer krece balet, tenis,  i ostale dnevne zivotne potrebe. Otici kod prijatelja na drugi kraj grada: provedes u autu sat i pol u jednom smjeru..Iz tih razloga prorijede se druzenja na dnevnoj bazi…Inace u Americi socijalna druzenja su za vikende, manje vise…to sam zamjenio sa onim nasim domacim svakodnevnim.

PP: Blizimo se praznicima, pa ne mogu a da Vas ne pitam kako su izgledali bozicni praznici u Sibeniku, s vasom porodicom? Da li se razlikuju od ovih u Californiji?

AS: Pred Bozic ce biti godinu dana od kako smo se preselili u LA.  Kako smo zivjeli u Hrvatskoj 10 godina,od kako smo se zena i ja vratili iz USA. Naravno Bozic je uvijek nesto posebno… Iz Sibenika bi otisli kod mojih u Karlovac. Tu bi bio obiteljski rucak.  Naravno , uskladili bi posjetu Arsenu, te Sandrinim rodjacima i mami. Mi bi losije prosli, jer ih ima puno,sto se tice poklona za pod bor… hahahah… A Sibenik je divan za Bozic… Obicno bi pred Bozic pjevao na nekim eventima a i  kod djeda Mraza, jer taj grad je grad djece. Jednom sam hvatao djeda Mraza u Sibenku da se slika sa mojom Emom…  Odgovorio je: "ajdee malo posli"...hahahah... to ima samo u Sibeniku! Inace osobno poznam tog djeda Mraza...hahah... A detalja je bilo i kod mene u Karlovcu, a i kod Arsena...  Sve bude u pozitivnom smjeru...puno duha i svi smo raspolozeni... 

 

Arsenu bi poklonio neku knjigu… odmah je znao da sam ja to kupio, pa vice "Alene… ne znam dal' je Gabi pogodila tvoj poklon"( a ni ne zna sta je kupila)  hahaha...

 

  Kod moje mame u Karlovcu bi bilo slicno. Ona odmah kaze:"ja sam penzioner i imam za vas samo kolace, orahnjacu, rucak…" hahah…  Sestra se smije , onda je Ema imitira…Obitelj na okupu…( a baka  Djurdja radi najbolju orahnjacu na svijetu, po staroj skoli njene mame).


Kod mene pak dok je otac bio ziv, bilo je smjeha.Od kako ga nema , nije isto...
Usporedbe nema, drugacije je... Ne moze mi djed Mraz bit na plus 34 stupnja… hahah…nema kuhanog vina kao na trgu u Zagrebu… ne klize se. Fali pravi zimski ugodjaj nasih gradova...  Meni je ambijent Bozica uvijek nekako zimski, pa cemo nastojat otic negdje van LA-a na snjeg. Opet sa druge strane u USA se dobro sve pretvori u biznis, a borovi su  rano okiceni u svakom shopping centru,ima sadrzaja bezbroj. Kad malo razmislim male su razlike kad recimo udjete u Arenu centar u Zagrebu ili recimo Beverly centar u LA-u. Tu su razlike vrlo male. Sustina je ista.

PP: Okruzeni ste muzikom, muzickim velikanima s nasi prostora, pa samim tim prirodno je i da zelite to iskustvo prenijeti na mladji narastaj. Da li vasa cerkica ima dara za muziku?

AS: Ema je muzikalna..   Uvijek nesto pjevusi ( kao tata) ,ide na balet, uci i step ples. Naucio sam je vibrirati glas..Vidjet cemo da li ce ici u tom smjeru. Prirodno joj idu i sportovi...  al' i umjetnost, kao crtanje. Zna mi u autu reci, kad cujemo na radiju recimo Adele, Alicu Key, ili Miley Cyrus: "tata znam ove pjesme ", koje cuje i u skoli. Sandra je tekstilna dizajnerica, pa crtaju cesto skupa.   Uvijek ljepa iskustva prenesem koliko mogu, iako ovi mladi danas imaju neki svoj svijet…  Ali bazu u glazbi mogu svakako dati muzikalnim ljudima…  na tu temu nesto razmisljam o mogucoj privatnoj glazbenoj skoli…

PP: Da li je Ema savladala engleski jezik? 

AS: Ema prica engleski u manje od 8 mjeseci. Nevjerovatno je to kod djece… Upija k'o spuzva. U skoli joj je najbolja prijateljica japanka.. Drugi jezik, buduci smo u Los Angelesu ce joj bit vjerovatno spanjolski… eto vec su to neke prednosti… Sa bakom se cuje svaki tjedan..  Sa mnom i Sandrom prica  hrvatski…Na ljeto idemo naravno doma: pa malo Karlovca, Zagreba i Sibenika...

PP: Imali ste veliku turneju po Australiji. Kakvi su vam utisci iz te zemlje?

AS: Divna zemlja , al' predaleka. Podsjetila me na Kanadu.Prostranstvo...pasnjaci, farme...Cini mi se nasi ljudi su isti svugdje. Stare navike, obicaji, odlazak doma ljeti,tradicije, sportski susreti, turniri,druzenja. Imao sam 5 koncerata. Bilo je ljepo. Super su me prihvatili...Dobio sam razne poklone za Emu od mojih fanova…  Melburne me se dojmio. U Melburnu sam vidio svoju tetu ( sestru mog oca) koju nisam vidio 34 godine. Napravila je rucak od 10 vrsta ribe… Mislim da to nije u zivotu nikad napravila. Bratic Darko je medju 300 najboljih tenisaca u Australiji.  Drugi bratic, Jadran, sa svojom djecom me je proveo kroz grad. Sporstki centri svuda...

Familija  je bila prvi puta na mom koncertu…  Ljepo je kad ti bratic kaze "Alene, ponosan sam sto sam ti bratic"… To je moj rod… sestra moga oca ima oci moga oca..snalazljiva,mudra, brine o obitelji…daje mi dobronamjerne savjete,identicne kao otac dok je bio ziv…geni…Otici na rucak kod tete, na koji nesmijes kasniti je nesto posebno.

PP: Mnogi nisu upoznati da osim sto se bavite pjevanjem, poceli ste i da pisete. O cemu je rijec u vasoj knjizi?

AS: Prije dvije godine izdao sam knjigu autobiografskih prica i jos ponesto, pod nazivom "Zivotni Autoput".  Pisao sam po raznim naslovima: o djetinjstvu, karijeri, ljudima koji su bili ili jesu dio mog zivota u glazbi, snimanjima, Dini Dvorniku, Divljim Jagodama, ocu, kceri,zivotu u Kanadi, USA... Ima tu 50-tak raznih naslova. Promocija je bila na Medjunarodnom sajmu knjiga u BG, al i u Sibeniku, Karlovcu , Zadru... Prvi tiraz je prodan, sto je za knjigu ljep uspjeh...a moja zelja ispunjena jer sam to planirao kao srednjoskolac.Inace oduvjek volim knjige.Pratim svoje drage pisce kojih ima poprilicno , kao i glazbenike … Dobio sam na poklon od mog prijatelja Sijana iz Kraljeva nesto divno, a to je knjiga Danila Kisa "Bordel Muza" (1985) - jedna antologija francuske erotske poezije koju je odabrao Kis…  Zamislite prevoditi velike francuske pjesnike kao Rosnar, Bodler,Verlena, Apolinera iz kraja 1700-te do 1920-te… To cuvam kao gitare. Na promocijama moje knjige sam malo i zapjevao uz gitaru…  Ljepa druzenja sa ljudima koji citaju….Malo sam upoznao i svijet pisaca, pa mi je recenziju knjige pisao pisac  Vanja Bulic kao i urednik pisac Slavisa Pavlovic. To je zapis jednog vremena, neka moja inventura vlastitog zivota…  Ljepo iskustvo…mozda se dogodi nastavak kad odem u penziju… haha...

PP: Kakvi su vam dalji planovi u karijeri?

AS: Prednost tehnologije bi bila da mogu bit svugdje na svijetu (gdje ima signala ) i biti informiran, bomardiran informacijama,pratiti sto me zanima i stvarati glazbu. Neki dan bas razgovaram sa prijateljem i kaze: "Gle' albumi se ne prodaju, al' je slusanost glazbe jos veca"...ljudi koji postavljaju moje pjesme na facebook,recimo, ili you tube, vidi se da pjesme traju, da se slusaju...  Nije stalo slusanje glazbe zbog toga sta se ne kupuje. Kopira se, al' slusa... Nastojim svakih pola godine izaci u eter sa novim singlom. Zadnji singl "Nevere" predstavio sam na mnogim radio postajama u Hrvatskoj i raznim portalima i novinama. Premijerno je izveo proslo ljeto u prepunoj tvrdjavi Svetog Mihovila u Sibeniku uz Matiju Dedica i Miroslava Tadica. Nesto je otezanije( nekad na daljinu), cisto u ljudskom smislu i uzivo kontaktima sa ljudima, al' kao sto rekoh tehnoloski mogu biti u Sibiriji i obaviti virtualno sve skupa kao da sam u Zagrebu. Nisam jos nikad nekog poducavao glazbi " on line"  pa ce bit zanimljivo imati studente koji zele uciti pjevati, ili svirati gitaru ili klavir..  O tome kad dodje vrijeme...
 

Photo credit: Pink Planer, (Privatna arhiva Alena Slavice)

@

ALEN SLAVICA, MEDIJI, INTERVJU, DESAVANJA

PARTITE NAS NA DRUSTVENIM MREZAMA:

  • Grey Facebook Icon
  • Grey Twitter Icon
  • Grey Pinterest Icon
  • Grey Instagram Icon
KO JE MELANIA TRUMP?
SHEIKHA MOZAH:STIL
POUKE IZ KNJIGE
Show More

ALEKSANDRA LAZIC, USPJESNA SLIKARKA:

 SARAJKA SA ADRESOM U BERLINU

Pise: G.Sarovic/Mediji//Intervju

Zbog mojih bosankih motiva, jedan od zanimljivih kupaca mojih djela bio je Enver Maric proslavljeni golman Veleza. Ja sam izmedju ostalog bila jako fokusirana na motiv  Starog mosta u Mostaru i kada je Evnver video neke moje slike  bio je odusevljen, i odmah je rekao to su moje slike, i kupio ih je. Medju kupcima su i cuveni doktor Kacila iz Sarajeva kao i  dizajner Milan Milovanovic iz Beograda. 

Aleksandra u Njemackoj vec deset godina uspjesno vodi i skolu slikanja, jer zeli svoju ljubav prema sliakrstvu I  25-godisnje iskustvo prenijeti  mladjim generacijama. Slikarstvo je za nju kaze kao  vazduh koji dise, ne moze da zivi bez njega I o njemu stalno razmislja. 

Aleksandra Lazic rodjena Sarajka, zadnjih 20 godina zivi i radi u Berlinu gdje se uspjesno bavi slikarstvom. Ljubav prema slikarstvu, uz oca i majku slikare otkrila je u ranom djetinjstvu i vec tada je znala da će to biti njen zivotni put. Nakon osnovne skole krisom od roditelja upisala je umjetnicku skolu I odusevila se kada je bila primljena. 

Kako je izgledao Vas razvojni put kad je u pitanju ljubav prema slikarstvu?

Kad sam imala 18 godina, otac je imao jako veliki uticaj na mene jer posle osnovne zavrsene skole  ja sam upisala gimnaziju, i  kad su me primili uzela sam papire i prenijela ih u umjetnicku skolu. Tu sam uradila  tri prijemna ispita i bila sam odmah primljena na odsjek za zidno sliakrstvo. I onda su tata I mama prezivjeli sok. Ja mislim da je to neka sudbina koja je vodila ovu familiju da se uspjesno bavimo slikarstvom.

 Kada ste zavrsili srednju umjetnicku skolu kakve ste imali planove?

 Poslije zavrsene srednje umjetnicke  skole, zavrsila sam  pedagosku  akademiju i radila sam 8 mjeseci kao uciteljica slikarstva. Posle tog prakticnog dijela otisla sam u Francusku gdje sam nastavila rad I tu sam se zadrzala oko 4 godine. Bila  sam pod snaznim uitcajem impresionizma francuskog slikarstva tako da sam se udaljila od tog nekog naseg bosanskog duha tj. sarajevskog, jer ja sam rodjena sarajka. Posle toga sam otisla na studij u Njemacku kod poznatog i uticajnog profesora Volka u Lajpcigu, nakon cega sam nastavila rad u Berlinu, gdje I danas zivim i najvise se bavim zidnim sliakrstvom. 

Opstati i dokazati se na berlinskoj sceni, sigurno nije bilo nimalo lako.  Koji projekat Vas je afirmisao u Berlinu?

 To je projekat  restauracije  zidova u jednoj poznatoj berlinskoj bolnici, i on mi je  omogucio da se probijem na berlinskoj sceni. Projekat je podrazumijevao da se spoji porodiliste sa sobama za odmor. Koristila sam boje godisnjih doba, vedre boje. Zadnji projekat koji sam radila bio je restauracija u jednom italijanskom restoranu u Berlinu,  gdje sam koristila motive grckih bogova. To je bio novi izazov za mene.

 

Aleksandrine slike kupuju i  Nijemci,  ali I ljudi porijeklom sa prostora bivse Jugoslavije koji u njenim motivima pronalaze dah rodne grude.

Ko su kupci  Vasih slika sa prostora  bivse Jugoslavije?

Zbog mojih bosankih motiva, jedan od zanimljivih kupaca mojih djela bio je Enver Maric proslavljeni golman Veleza. Ja sam izmedju ostalog bila jako fokusirana na motiv  Starog mosta u Mostaru i kada je Evnver video neke moje slike  bio je odusevljen, i odmah je rekao to su moje slike, i kupio ih je. Medju kupcima su i cuveni doktor Kacila iz Sarajeva kao i  dizajner Milan Milovanovic iz Beograda. 

Aleksandra u Njemackoj vec deset godina uspjesno vodi i skolu slikanja, jer zeli svoju ljubav prema sliakrstvu I  25-godisnje iskustvo prenijeti  mladjim generacijama. Slikarstvo je za nju kaze kao  vazduh koji dise, ne moze da zivi bez njega I o njemu stalno razmislja. 

Zivjela sam jedno vrijeme i u Svajcarskoj, kao i u vise gradova u Njemackoj. Tokom rada I razvoja u inostranstvu, motivi, zelje, nova iskusenja i tehnike su se mijenjale. Cini mi se da su zadnji moji projekti ta neka velika platna koja trenutno radim, period koji je u mom zivotu mozda najljepsi a to je upravo sada.  Dusevno stanje i raspolozenje jednog slikara vidi se uvijek na slici. Najvaznija je ljubav prema slikarstvu, da slikar ima  nesto unutar sebe, nesto sto ga vuce za radom,  bilo to  u tri sata ujutro ili u 8 sati navece, to je ta  ljubav. O slikarstvu stalno razmisljam i tu ljubav pokusavam prenijeti svojim ucenicima.

@

ALEKSANDRA LAZIC , ART, INTERVJU, KULTURA

  • Grey Facebook Icon
  • Grey Twitter Icon
  • Grey Pinterest Icon
  • Grey Instagram Icon