RAZGLEDNICA IZ ITALIJE

ISOLA BELLA: FANTAZIJA ILI STVARNOST

Pise: Alma Johnson/Lifestyle//Putopis

Isola Bella, malo ostrvo na kom je 1632 godine izgradjena palaca za Isabell D'Addo (suprugu Carla III Borromea), s nestvarno lijepom bastom po kojoj se sepure bijeli paunovi i zrak mirise na magnolije i limun... Dok setate kroz dvorac i bastu, morate da se zapitate da li je ovo neka bajka, prepuna carolija, svjetlucavih brosica iz maste nekog genija ili covjeka koji je samo neizmjerno volio jednu zenu? Ovdje smo pronasli i jednoroga u drustvu andjela erotske ljubavi,pozude i ljepote, poznatog kao Kupid!

Znamo da zvuci nestvarno, ali tako i jeste...Uvjerite se sami, prosetajte skupa s nama po ovom ostrvu ljubavi...

Opijeni unutrasnjim dizajnom, strukturom, bojama, prostranstvom, ponekim komadom namjestaja, portretima i skupocjenim slikama koje vas gledaju sa zida, covjek ne moze a da se ne zapita, kakve su se zivotne price, ljubavi i istorijske debate odvijale izmedju ovih zidina?

Ulazimo u Tron sobu, namjestena u rococo stilu, koja je ne tako davno otvorena za javnost (bila je zatvorena od 1930) pogled nam zastaje ispred trona izgraviranog od teskog drveta, ogradjenog svilenim konopom.

Zatim, u trpezariju gdje i danas stoji potpuno opremljen sto sa svim tanjirima, kasikama, viljuskama, kristalnim svjecnjacima za vise od 70tak osoba...pa "Sala da Ballo", u kojoj se plesalo do kasnih jutarnjih sati, nalik onoj iz price o Pepeljugi...Nekada se tu cula zvonka muzika, ujednacen bat koraka plesnih parova koji klize uz valcer, odvijao se zivot aristokratskih krugova u koje je tesko bilo uci.

 

Danas su te sobe uzvisene, pomalo hladne, prazne ali i dalje prekrasne...dive im se, slikaju ih, pokazuju na drustvenim mrezama, a onda sve brzo prodje...ostaju usamljene i cuju samo zapljuskivanje talasa do novog dana, do nove grupe turista...

Izlazimo iz palace i nastavljamo put ka engleskoj basti, koja se prostire do kraja ovog malog ostrva. Kamene stepenice su nas dovele na  stazu posutu sljunkom, oivicenu savrseno manikiranom travom, po kojoj lezerno setaju bijeli paunovi...tu i tamo ispuste krik, kojim vas dozivaju da im se divite...onda lagano, poput lepeze rasire svoj cipkani rep, pa se polako vrte u krug...znaju koliko su lijepi, ocigledno.

 

Sa strana je zbunje osisano u geometrijskom stilu, tacno koliko je potrebno da se usklade uz ljepotu magnolia, limunovog drveca, lotosovih krunica koje se lijeno izlezavaju na zelenoj posteljici i tako plutaju po vodenim povrsinama.

Da li je ovo san?

Kako nesto, ovako lijepo, moze biti java?! Pitam se...a vjerovatno i svi ostali koji neumorno skljocaju svojim aparatima, pokusavajuci "uhvatiti" tu magiju.

Ipak zelim da upijem sve svojim pogledom i da makar jos jednom dodjem na ovo prekrasno mjesto.

 

Teatro Massimo se uzdize na ivicama. Napravljen je u obliku piramide. Kamenim stepenicama dolazimo na plato s kojeg se pruza pogled na jezero, na Stresu, okolne planinske vrhove, na bastu... Teatro Massimo krase razne kamene statue, koje rasirenih ruku pokazuju na ovaj posjed. Neke gledaju u nebo, a u kupoli do njih velike skoljke, poneki delfin...na vrhu, stoji porodicni simbol jednorog (da, bas onaj s pocetka price;) na kom jase andjeo s krilima, simbol ljubavi...Hello, Kupid :)

Tesko je i zamisliti da je ovo ostrvo nekada bilo puno ostrog kamenja,s par crkvica i poneke bastice.Malo,ribarsko selo. Uzelo je vise od cetiri stotine godina i vise od sto radnika (arhitekti, inzinjeri, slikari, dizajneri)da bi se sagradila Isola Bella. Ipak se pitam,koliko je to preracunato u ljubav, imaginaciju i kreativnost? Koliko je Isabell D'Addo bila lijepa, koliko je njen muz bio opcinjen njom, pa joj je izgradio i posvetio ovo ostrvo? 

Setnja ovim carstvom traje oko sat-dva, zavisno od toga koliko mu se divite.

Mozete se odmoriti i osvjeziti u jednom od restorana s bastom. Mozda nije najbolji espresso koji postoji u Italiji, ali je sigurno jedan od najljepsih pogleda dok ga ispijate...naravno, kao i svi turisti, makar jednu sliku okacite na Instagram, tek da i vasi prijatelji na moment uzivaju. Mozda sledece godine i oni odluce da dodju u ovu bajku.Tako pocinju putovanja kao sto je ovo, kad niste bas sigurni da li je to bio samo san ili java.

Ipak, na polasku kupite suvenir, malog jednoroga, da se nadje...tek tako, u danima kada ne vjerujete da postoje ;).

FOTO CREDIT : PINTERES I PINK PLANER 

PISE: ALMA JOHNSON

 

 

 

 

PUTOVANJA, PUTOPISI, ISOLA BELLA, ITALIJA

PRATITE NAS NA

Jutro u Milanu mirise na svjeze krosane i espresso. Kupujemo ih velikom brzinom na zeljeznickoj stanici, da ne bi zakasnili na voz. Putujemo za Stresu, gradic, udaljen malo vise od sat vremena od Milana. La Bella Italia mami uzdahe, svojom raskosnom ljepotom, turistima koji se poput rijeka slivaju u Veneciju, Milano, Rim...

 

Iako "svi putevi vode u Rim", nas put ide u drugom smjeru...tamo gdje pocinje magija i zavrsava fantazija: Isola Bella, jedno od malih Borromean ostrva u Lago Maggiore, udaljeno 400 metara voznje brodom od obale.

Putovanje vozom,je stvarno dozivljaj u Evropi: udobna, moderna sjedala, sve besprijekorno cisto, s vagon restoranom u kojem smo mogli naruciti ista ona svjeza peciva (bez zurbe :)), espresso uz prekrasan pogled na prostrane poljane nacickane drvecem, posute cvjecem, ponekom kamenom kucom, ostatkom nekog dvorca...Ispred nas lete slike malih varosica, ususkanih u provincijski san s balkonima okupanim prvim jutarnjim zracima sunca, na kojima se susi ves.

Kao kaleidoskop perlice.

Skupljamo memorije za kasnije... 

Ubrzo, nas voz se zaustavlja u Stresi. 

 

Uskom i krivudavom ulicom silazimo u ovu varosicu, prateci red procvalih ruza, koje su rasle iz susjednih dvorista kao putokaz...ispred nas se polako ali sigurno ukazuje jezero Maggiore...Tu smo! Samo 400 metara udaljeni od nase destinacije!

 

Potrazili smo prevoz do ostrva. Ljubazan bracni par, koji je uzivao u jutarnjoj setnji, nam je pokazao u pravcu malih motornih brodica. Posto smo dosli rano, mi smo bili jedini putnici...sta reci? U-zi-van-ci-ja!:)

Voznja ovim brodicem traje prekratko...uzivati u ovoj ljepoti, svjetlucavo azurnom jezeru, okruzenim planinski vrhovima, mirisu ljeta, jutarnjoj tisini koju je parao zvuk motora je stvarno neprocjenjivo. Gledas, a prosto ne mozes da vjerujes da si tu...na pragu najljepsem dragulju ovog arhipelaga.

Opcinjeni prizorom izasli smo iz broda i zastali pred raskosnom palacom (Palazzo)koju je 1632 godine, Carlo III (plemic aristokratske porodice Borromeo)izgradio u cast svoje zene Isabell D'Addo (odakle i potice ime ostrva Isola Bella).

 

Siroke stepenice na pocetku ostrva vode u unutrasnjost palace, gdje uz placanje ulaznice(15 eura za odrasle i 10 za malisane) imate ulaz u zdanje nastalo kao rezultat generacijskog truda i rada da se ovo mjesto pretvori u fantaziju.

 

Moramo li reci da je ova karta, ustvari bila karta za raj? Nismo ni slutili sta nas ceka iza sivog, kamenog dvorca: prostrane sobe visokih stropova, ukrasene zidnim ornamentima,u kojoj su nekada uzivali aristokrati, pisci, umjetnici.Namjestaj, umjetnine, statue, portreti...

 

1904 Edith Wharton je citavo jedno poglavlje njene knjige Italijanske Vile i Baste (koje je ne tako davno opet izdao Rizzoli)posvetila bas ovom prekrasnom dvorcu.

  • Grey Facebook Icon
  • Grey Twitter Icon
  • Grey Pinterest Icon
  • Grey Instagram Icon

All Inclusive

Honeymoon Destinacije

Luksuzna Putovanja

 Avionske Karte

888.864.6930