Nas Cup of Tea

 

Život lici na putovanje s vlakom. Ljudi ulaze u njega i silaze sa njega. Prilikom zaustavljanja vlaka dešavaju se prijatna iznenadjenja. Covjek tada proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreca i žalosti.

Kad se rodimo zakoracimo u vlak. Susrecemo se s ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tijekom cijelog našeg putovanja. Poput naših roditelja. 

 

Nažalost, istina je sasvim drugacija. Kad - tad , oni ce sici s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, nježnosti, prijateljstva i društva. Medjutim, u vlak ce uci druge osobe koje cemo sresti i zavoljeti u svom životu. Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak u svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali u vlaku ima i onih koji su uvijek pri ruci i spremni su da pomognu onim ljudima kojima je potrebno pomoci.Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu cežnju.

 

Mnogi nas sunovracuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili.​​ Cudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom dijelu našeg putovanja. Naravno, to nas ne sprjecava da na sebe preuzmemo teškoce putovanja i samoce i da ih potražimo i da pokušamo da se smjestimo u njihov vagon.

 

Dešava se i to da ne možemo da se smjestimo blizu njih, jer je mjesto vec neko drugi zauzeo.I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, sastanaka, rastanaka, bez ponovnih sastanaka i nikad se ti trenuci nece vratiti.

 

Pokušajmo od svog putovanja kroz život da učinimo najbolje što možemo. Pokušajmo da se svima iz vlaka budemo u miru. Pokušajmo u svakom od njih da vidimo najbolje što je u njima. Sjetimo se toga da na svakom dijelu životnog kolosijeka, netko od suputnika može "skliznuti" i da su mu potrebne naše simpatije i razumijevanje. I nama se može desiti da "skliznemo" s kolosijeka. I nadamo se da ce se naci neko ko ce da nas razumije.​​

 

Najveca misterija putovanja je ta što ne znamo kad cemo tacno izaci iz vlaka, isto kao što ne znamo ni kada ce da sidju naši suputnici, cak ni oni koji sjede pored nas.Bicu veoma tužna kad budem morala da sidjem iz vlaka. Vjerujem da ce vrlo boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam sretala za vrijeme putovanja i koji su mi postali dragi. Medjutim, gajim nadu da ce doci glavni kolosijek.

 

Tada cu vidjeti kako svi oni pristižu sa svojim prtljagom koji na ulasku u vlak nisu imali.

 

To ce me silno obradovati. Bicu sretna i zbog cinjenice da sam im pomogla da povecaju svoj putni prtljag položivši u njemu prave sadržaje.Pokušajmo da pri silasku iz vlaka ostavimo prazno sjedalo koje ce u ostalim putnicima, koji nastavljaju putovanje, buditi cežnju na lijepe i ugodne uspomene.

 

Svima zelim sretno i ugodno putovanje.​​​​​​​

 

 

 

Story: Izreke.com

Photo Credit: Pinterest​

 

 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Featured Posts

BAJKOVITE IDEJE: NAPISITE SVOJU BUCKET ZIMSKU LISTU

November 29, 2018

1/10
Please reload

Recent Posts

April 10, 2018

December 28, 2017

October 13, 2017

October 13, 2017

October 6, 2017

Please reload

Archive
Please reload

Search By Tags